Žena u braku koja se hladi, a scena joj postaje bekstvo
Strofa 1
Večera na stolu, ti uvek ćutiš,
gledaš Tv- al ne gledamo se više-
moje cipele pakuju puteve,
tišina među nama- oblače note i stihove.
strofa 2
Kad izađem, svi znaju moje ime,
Al niko ne zna kad zapevam tišine.
Ti si navika, a ja vetar u grudima,
u istom stanu- dva sveta bez dodira.
Refren
Nedostižna - i tebi i sebi,
u refenima što se noću razliju po nebu,
Ti me čuješ, al me više ne slušaš,
ja sam žena svima, a tebi suviše tuđa.
nedostižna- ne zato što bežim,
već što odavno više ne stižem da volim.
Strofa 3
Ti si dom koji ne miriše više,
a ja sam pesma što ne zna da se vrati.
Gledam te- kao kroz tuđi život,
a srce mi pleše na nekoj drugoj bini,
u nekom drugom satu.
Prelaz/ bridge)
Nekad si me znao u pola daha,
kad se ljubav ne pita- već podrazumeva,
Refren - uz jaču dinamiku i emociju)
Nedostižna- tvojim rukama hladnim,
dok me ruke nepoznatih ljudi traže dlanom.
ne pripadam nikome, ni sebi više,
jer ono što sam bila- pevam dok mi ne iščezne.
Završetak- tihi, istiniti kraj)
I kad se svetla ugase,
i svi ode svojim noćima,
ostajem tu - pored tebe,
nedostižna , i dalje...žena tvoja samo na papiru sna.
Uvod: Klavir u molu, sa zvucima svakodnevnog doma (časovnik, Tv u pozadini)
Strofe: Blago narativno, kao da priča sebi- sa laganim električnim klavirom.
Refren: Emocionalni vrhunac- Strunski orkestar, snažan vokal.
bridge: Nenametljivo, samo klavir, i glas.
Kraj: Jedan poslednji akord- kao zvuk vrata koji se zatvara,
Gledam
Nelly Poerich
Tekstopisac
Nelly Poerich
062 626 191
(strogo zabranjeno svako kopiranje i postavljanje na druge kanale)
Нема коментара:
Постави коментар