„Kasnio voz“
[Strofa 1]
Eh, da manje vejao je sneg,
voz ni minut ne bi kasnio.
Sva u crnom, s njom momak mlad —
sve sam ruže na peron bacio.
A na pomolu prelepa noć,
mraz ko slikar šara prozore.
Ućutah se, na sudbinu ljut —
i opet nas slučajno spoji put.
[Refren 1]
Setih se susreta s njom,
prizor me zanavek veže.
Osvojio me njen damski hod —
i te zime je kasnio voz.
[Strofa 2]
Pod nogama me odao sneg,
tiho joj priđoh da je zagrlim.
Još je lepša nego ikad pre —
al' s nekim stoji, zakloni ih dim.
[Strofa 3]
Od huke voza ne čuh joj glas,
al’ na licu nazreh joj stid.
Izneveren, ljutit i nem,
pružih ruku tom mladiću, тек —
a on mi reče, učtivo, s mirом:
„O Vama — sve najlepše čuo sam od nje.“
[Refren 2]
A na pomolu prelepa noć,
mraz ko stakло, takси заноси.
Pucka vatra — ko mog srca žar,
moju ljutnju vetar s vozom odnosi.
art. Nelly Poerich
nellypoerich@gmail.com
Нема коментара:
Постави коментар