JESEN SE DOVLAČI
Kad jesen probudi ono što srce nije zaboravilo
Jesen ne dolazi uvek tiho. Ponekad se dovlači kroz opustele ulice, hladne vetrove i kišu koja neumorno rominja, noseći sa sobom uspomene koje vreme nije uspelo da izbriše.
„Jesen se dovlači“ je pesma o rastanku, čežnji i ljubavi čiji tragovi ostaju duboko u čoveku. U njenim stihovima susrećemo ženu koja pokušava da pronađe izgubljenu bliskost među sećanjima, dok ispod mosta prolaze vozovi, a jesenja noć postaje nemi svedok njenog unutrašnjeg nemira.
U toj samoći pojavljuje se majka. Njena silueta u daljini donosi drugačiju vrstu ljubavi — onu koja ne postavlja uslove, ne traži objašnjenja i ostaje uz nas čak i onda kada se čini da nas je sve drugo napustilo.
Majka postaje simbol sigurnosti, utehe i snage koja nas vraća životu.
A kroz huk voza, vetar i kišu, pesma postavlja pitanje: kako se odreći nekoga čije srce još uvek osećamo u sopstvenom?
Ovo je pesma o jesenjim rastancima, ali i o ljudskoj potrebi da, uprkos svemu, u ljubavi pronađe smisao.
Nelly Poerich
JESEN SE DOVLAČI
Refren
Sva autorska prava zadržana.
Нема коментара:
Постави коментар