Skrivena iza osmeha što lažno sja
nosim misli koje niko ne zna
U sobi tišine, gde ćutanje zbori,
moje srce tiho pomoć doziva, gori.
Refren.
Da li me iko na svetu razume?
kad ćutim, a duša se tiho lomi,
Kad rečima ne znam da kažem sve
već gledam u nebo i čekam te!
Nisam ni jaka, ni slaba do kraja,
samo sam duša što lutanja spaja
Nekad mi i dodir tvoj izgleda stran
kao da živim svoj sopstveni san.
Refren.
Da li me iko na svetu razume
kad ćutim, a duša se tiho lomi,
Kad rečima ne znam da kažem sve
već gledam u nebo i čekam te!
Ako me negde u tišini sretneš,
ne pitaj me ništa samo me se seti.
Jer ponekad srce najviše vapi
za nekim ko ćuti- i ipak te shvati.
II refren zavšni
Da li me iko na svetu razume?
Kad ćutim a duša tugom se lomi
Možda negde neko, tiho i sam,
već nosi odgovor, koji čekam iz dana u dan.
Poet Nelly Poerich
Нема коментара:
Постави коментар